Keramičke pločice se postavljaju jednom u bar dvadeset godina, pa je važno napraviti pravi izbor. Klasične, granitne, zidne, podne, za unutrašnju ili spoljašnu upotrebu, dilema ima mnogo. Naravno nije svejedno jeftine ili skupe, jer i cena je bitan faktor. U naradnim redovima pokušaćemo da vam olakšamo izbor idealnih keramičkih pločica
Ne tako davno keramičke pločice su bile rezervisane isključivo za kupatilo, kuhinju i možda terasu. Danas pločice ne predstavljaju presedan ni u dnevnom boravku, što je posebno dobro rešenje ako se opredelite za sistem podnog grejanja. Srećom, i izbor je danas veći nego prethodnih godina, ali ponekad obilje može da zbuni, pa se u prodavnici keramičkih pločica osećate kao dete u poslastičarnici, jer ste sigurni da je upravo „ono drugo“ bolje od onoga što u tom trnutku želite. Pokušaćemo bar balo da pomognemo. A da, ovde nećemo pisati na temu „kako sami da postavite pločice“. Ako niste od onih što imaju zlatne ruke i mnogo slobodnog vremena, samostalno postavljanje pločica nije dobra ideja. To je posao koji se radi jednom i dvadeset ili trideset godina, pa nema smisla da se vežbate na svojoj kuhinji ili kupatilu.
Osnovna podela – zidne, podne, vanjske i unutrašnje
Najkraće pravilo glasi: Zidne mogu da se postavljaju samo na zid, podne mogu i na zid i na pod. Unutrašnje samo unutra, a vanjske mogu i unutra i napolju. Za to postoje razlozi. Zidne pločice su takvog kvaliteta da nisu predviđene za velika opterećenja i intenzivno habanje, pa ih ne treba postavljati na pod. Takođe, zidne pločice na podu često nisu dobro rešenje jer kada su mokre mogu da budu klizave, što posebno nezgodno može da bude u kupatilu. Tip završne glazure i njena otpornost na klizanje se označava slovom R. Što je taj faktor veći pločica je „hrapavija“ i otpornija na klizanje. Podne su izdržljivije, pa su pogodne za sve primene, s tim da postavljanje podnih pločica na zid nekada nije ekonomski isplativo. Nema potrebe postavljati na zid visokokvalitetne podne pločice, ako one neće trpeti nikakvo opterećenje. Danas je bar izbor oblika i dezena dovoljno veliki pa možete da pronađete zidne pločice kave ste poželeli.
Slično je i kod podele na spoljne i unutrašnje keramičke pločice. Spoljne su napravljene tako da bolje podnose vlagu i niske temperature. One imaju neuporedivo niži procenat apsorbovanja vlage, tako da na niskom temperaturama ne dolazi do njihovog zamrzavanja pucanja. Obične glinene pločice i one nižeg kvaliteta imaju visoko upijanje, usled čega dolazi do pucanja glazure ili cele pločice. Vanjska keramika obično ima upijanje vode ispod 0.5%, pa je pravi izbor za dvorište. Naravno, one vanjske mogu da se postavljaju u kući, ako za to imate ekonomsku računicu.
Preuzeto sa: krov.rs
Drugo pravilo glasi, manji prostor svetlije boje, dok veci prostor trpi i tamnije boje. Iskusni dizajneri se slazu u jos jednom – izbegavajte dnevnu modu. Trendovi dodu i produ, a plocice ce da ostanu. Pre desetak godina su bile veoma popularne plocice sa dezenom „animal printa“. Zvuci suludo, ali u toj opstoj histeriji mnogi su se „upacali“, pa danas gledaju tigrastu saru na podu kupatila. Drugi primer su i plocice koje imitiraju teksturu drveta. Kada su se pojavile bile su atraktivne, ali danas je proizvodnja ovakve keramike usavrsena, pa je prosto nemoguce na oko proceniti da li je u pitanju zaista drvo ili keramika. U poredenju sa danasnjim proizvodima, prve keramicke plocice u dezenu drveta izgledaju potpuno prevazideno.